— MonteneGreens

MonteneGreens je neformalna mreža zeleno-orjentisanih građana koji promovišu ekološke, progresivne i liberalne ideje. Pridružite nam se na fejsbuku i tviteru!

facebook.com/greens.politics.montenegro

twitter.com/MonteneGreens

skadar_lake

Read More

zelenogumnoberanseloPozivamo Vas da zajedno pružimo podršku mještanima Beransela na Vasovim vodama 23. marta 2013. sa početkom u 14h.

Ukoliko želite da pomognete u organizaciji samog događaja, ili da date svoj doprinos na bilo koji način, budite slobodni da se obratite na email: info@montenegreens.org

dokle.me,  Berane

ozon.me, Nikšić

gamn.org,  Podgorica

mog-ul.org, Ulcinj

odupri.se,  Cetinje

montenegreens.org,  CG & šire

Read More

prirodno_drugaciji_pogled

Read More

Drugačiji pogled na ekonomsku krizu…

Svakim danom sve više uviđamo da se svijet nalazi u velikoj krizi. Ona je dakako posljedica pohlepe koja polako postaje glavno obilježje modernog doba u kojem živimo. Mnogi domaći političari, analitičari i intelektualci koji kreiraju medijsku scenu, najavljivali su kako ogroman finansijski pad koji se događa u velikim i razvijenim zemljama svijeta neće pogoditi naš region. Crna Gora će, rekli su, biti pošteđena negativnih efekata nadiruće krize.

Međutim, kao i sve do sad, njihove procjene bile su potpuno pogrešne. Tačnije, ovakve procjene bile su smišljene i njihov jedini cilj je bio obmanjivanje javnosti tj. građana Crne. To nas uopšte ne bi trebalo ni čuditi, jer smo na laži naviknuti već dvadeset godina. Većina građana u njima odavno uživa, te stoga i ne treba trošiti riječi na pomenuti fenomen.

Evo par razloga zbog kojih će po svemu sudeći, globalna finansijska kriza biti dobra (makar kratkoročno) za Crnu Goru.

1) Mit o apsolutnom napretku i „nezaustavljivom rastu“ na razvojnom putu Crne Gore, ruši se u glavama mnogih zaluđelih Crnogoraca. Već duže slušamo sa svih strana kako nezaustavljivo napredujemo ka Evropskoj Uniji, a privredni rast, te ekonomski bum, osiguravaju lidersku poziciju Crne Gore u regionu. Na njihovu žalost, mnoge od pompezno najavljivanih grandioznih investicija su već otkazane, dok su pojedine „zamrznute“ do daljnjeg. Unosni posao sa nekretninama je gotovo stao, cijene stanova i zemljišta naglo opadaju, a kupaca nema nigdje. Od velikih investicija poput luksuznih hotela, nebodera i sličnih simbola kapitalizma koji propada, najvjerovatnije neće biti ništa, jer su mnogi odustali od najavljenih projekata. Ovdje ne ubrajamo par nebodera koje u Budvi grade domaći moćnici. Nakon svake turističke sezone sve je više žalbi na loš kvalitet ponude, dok opada i sama platežna moć gostiju, a Crna Gora od turizma živi. Banke su odavno zapale u veliku krizu, a zbog kreditne prezaduženosti imovina mnogih preduzeća i pojedinaca, stavljena je (ili će ići) na prodaju putem javnih licitacija. Ove smo godine, prisustvovali i masovnijim protestima i izlivima gradjanskog nezadovoljstva. Po prvi put su, nakon mnogo vremena, i radnici preduzeća, studenti i penzioneri, izašli na ulice. Pogođeni krizom, shvataju da život u lažima, koliko god bio ugodan, ne može obezbijediti normalnu egzistenciju.

2) Divlja ljepota Crne Gore ostaje sačuvana. Makar privremeno. S obzirom na već pomenute efekte globalne krize, mnogi megalomanski projekti koji su prijetili da potpuno unište prirodne ljepote Crne Gore, bar na kratko će biti odloženi. Velika plaža u Ulcinju koja je trebala biti pretvorena u novi Dubai (kome je to uopšte potrebno?), i dalje će biti mirna zona, pravi mali raj. I već davno uništena Budva (novi Monte Karlo?) kao da je u jednom kraktom periodu odahnula što je izgradnja novih betonskih blokova napokon stala (u međuvremenu nastavljena na nekoliko novih projekata-solitera), jer i postojeći zjape prazni i nagomilani, opominjući nas kako jadno izgleda životni prostor građen u trci za brzim profitom. Ostrvo Sveti Nikola nije postalo magacin velikih jahti, a ni kanjoni Tare i Morače još uvijek nisu potopljeni u trci za što većom količinom struje koju trošimo. Neke od ključnih prirodnih ljepota naše zemlje za sada su sigurne i gordo stoje kao zaštitni znak države.

I tako će, nadaju se neki od nas, globalna finansijska kriza imati i nekih pozitivnih efekata na malenu Crnu Goru! Složićemo se, ovi pogledi su svakako bolji od tmurnih (i realnih) prognoza vezanih za mogući potpuni ekonomski krah. Ovakvi stavovi sa pozitivnim efektima čak su bolji i od prvobitno lansiranih neutralnih teza da nas kriza uopšte neće dotaći. Na kraju, možda će neko iz političkih stranaka vlasti i opozicije, nakon čitanja ovih redova, uzeti navedene argumente i ovakvo stanovište plasirati u javnost, pa da onda svi povjerujemo da će kriza zaista imati pozitivne efekte na Crnu Goru…

Ovaj članak je originalno napisan 14 jula 2009., prije više od dvije godine, ali je uz par izmjena i danas vrlo aktuelan.

Read More

There has been a lot of discussion lately on the position of new parties in Europe, particulary on the rising Pirate Party, as well as repercussions it will make on the estabished mainstream parties. Long time ago the same kind of discussion thrived in relation to Green parties, when many mainstream conservative, socialist & liberal parties believed that “green politics” is just a seasonal reaction of people who were fed up with existing parties. However, Greens managed to establish themselves as a real, long-lasting alternative and became 4th and/or even 3rd strongest party in many western EU countries. This trend is slowly spreading to eastern & southern European states, where Green ideology still has to make its break-through. However, most established parties recently faced a new phenomenon – the rise of Pirate Parties, political movement that is determined to defend internet freedoms. This movement is increasingly appealing to young & educated voters, which poses a great problem for many progressive parties, in particular the Greens. This is especially the case since Greens have so far been viewed as a real alternative to the mainstream parties, while now the Pirates have equally strong position, in addition to being new & fresh political force which brings them additional attractivness to the electorate.

Greens have been (rightly so) worrisome about these developments, and it could be heard several times that Greens are not sure what their strategy should be towards the Pirates. Also, a recent comment by many mainstream parties (including Greens in Austrian local elections) that Pirate party is only a “seasonal” movement and that people should stick to “established” parties doesn’t really sounds very smart, and puts Greens in the position of fighting against “alternatives” and defending the “mainstream”.  This could have very negative effects on the Greens in the long-term, especially if one analyses the Pirate strategy more deeply. First of all Pirate Party might look like a seasonal happening, but their program is being enlarged and they already presented broader program in relation to GMO’s, social liberties, environment etc. This shows that they intend to fight for much more than just digital rights. Secondly, we are living in the digital age, and question of internet freedoms is not only temporarily trendy, but will become increasingly more important over time, and it should be expected that Pirates & similar movements will only continue to rise and spread across Europe and the world. Therefore, the Greens’ strategy of sidelining the Pirates and sticking together with the establishment parties might be very dangerous.

Greens have worked hard to establish themselves and to broaden their program and support base. Nowadays, they are increasingly being viewed as defenders of human rights, social equalities, freedom of speech & other progressive values, and not only as an “environmental” movement. The example of such a good brending is also the Hungarian party “Politics can be different”, which could perhaps represent a model for modern Green party. But then again comes a crucial question – How to deal with the rising Pirate parties, since their electoral base could potentially take significant portion of the Greens electorate.

One of the proposed strategies is partnership. First of all Greens have to adopt a strong digital rights platform and to pay increasing attention to defending those rights and informing citizens of potential threats and current legislative developments in Europe. Secondly, clash with Pirates would show weakness of both sides, since it would give voters the sense of fighting for “power” instead of being a genuine defenders of its own programs.

Last, but not the least, Greens and the Pirates are on the same side of the coin. They are both viewed as “alternatives” to mainstream parties and young, educated & progressive electorate would probably prefer to see these two parties in some kinds of coalitions, rather than being confronted. Of course, Pirates would first need to establish themselves and show their strength and decisive willingness to fight for their ideals. In the long-run, running together in a coalition on some of the elections would significantly increase the share of the votes that both parties would gain, and it would give people a sense of voting for real alternatives. Ideally in many countries (on national and local levels) these coalitions of Greens and Pirates would have from 20% to even 30% of votes wich would make them either second or even decisive political force, and would give them power to strongly impose their agendas (ecological, digital and other) on the other mainstream parties. This would be a win-win situation. For Pirates, for Greens and most importantly – for all the citizens who wish to see changes in our societies across Europe.

Read More

Širom Evrope danas ljudi protestvuju protiv kontroverznog AKTA sporazuma. Preko dva miliona ljudi je već potpisalo peticiju na online sajtu za kampanje AVAAZ (i vi možete učiniti isto!). Građani traže da Evropski Parlament odbaci sporazum kojeg je Evropska Komisija prihvatila, ali koji ne može stupiti na snagu bez saglasnosti Parlamenta. Zeleni poslanici u Evropskom Parlamentu već su od ranije osudili ovaj sporazum a danas su sa građanima učestvovali u mnogobrojnim protestima. I grupa socijal-demokrata u Evropskom parlamentu će glasati protiv ovog sporazuma, a isto najavljuje i Alijansa liberala i demokrata za Evropu. To praktično znači da bi trebalo očekivati odbacivanje ACTA-e, medjutim do okavog ishoda se neće doći lako. Lobističke grupe i neki ne mnogo “obaviješteni” poslanici EP-a nijesu previše zabrinuti mogućim posljedicama ovog sporazuma.

Izvjestilac Evropskog Parlamenta za ACTA-u, podnio ostavku u znak protesta!

Kader Arif, izvjestilac EP-a za ACTA sporazum podnio je ostavku zbog netransparentnosti u cijelom procesu i kako kaže “do sad nevidjenih manevrisanja onih koji su radili na pripremi ugovora”. Njegova ostavka uslijedila je nakon masovnih protesta u Poljskoj kada su hiljade ljudi izašle na ulice u znak protesta protiv AKTA ugovora, noseći transparente “Ne cenzuri i “Slobodan internet”.

“Osudjujem čitav proces koji je vodio potpisivanju ovog sporazuma: nije bilo konsultacija sa civilnim društvom, nedostatak trasnparentnosti od početka pregovora, ponavljano odgađanje potpisivanja sporazuma bez ikakvih obrazloženja, odbijanje preporuka koje je Parlament dao u nekoliko navrata”.

Slovenački Ambasador u Japanu koji je potpisao AKTA-u se izvinio svojim građanima i sopstvenoj đeci!

“Zašto sam potpisao ACTA sporazum?” naziv je pisma kojeg je Slovenački ambasador u Japanu objavio kako bi pojasnio građanima zašto je donio takvu odluku. On je ugovor morao potpisati u ime Vlade Slovenije, s obzirom da je na dužnosti u Japanu gdje je ovaj sporazum i potpisan. “Potpisao sam ACTA-u iz građanske nepažnje, jer nisam dovoljno obratio pažnju. Vrlo jednostavno, ugovor koji mi je naloženo da potpišem nijesam povezao sa svojim vlastitim građanskim ubjeđenjima, vezano za ograničavanje slobode na najvećoj i najznačajnijoj mreži u ljudskoj istoriji, a samim tim i ograničavanjem budućnosti naše djece.”

“Prvo sam se izvinio svojoj djeci. Zatim sam pokušao odgovoriti na pitanja poznanika i nepoznatih ljudi koji su izrazili svoje iznenađenje i užas. Budući da postoji mnogo njih, odgovaram im ovako javno. Želim se izviniti jer sam sproveo svoju službenu dužnost, ali ne i moju građansku dužnost.” Njegovo izvinjenje u cjelini možete pročitati ovdje.

Njemačka prva velika zemlja koja odgađa potpisivanje!

Njemačka je odlučila odgoditi potpisivanje međunarodnog ugovora o zaštiti intelektualnog vlasništva na internetu (ACTA), nakon što je ministarstvo pravosuđa izrazilo zabrinutosti s njim u svezi. Ratifikaciju sporazuma u petak je odgodila i Litvanija, a već su to ranije učinile Poljska, Češka i Slovačka. Holandija i još neke evropske zemlje još uvijek nisu potpisale sporazum.

Ukoliko želite da vidite koje su dalje akcije u Evropskom Parlamentu poslanika Zelenih i Piratske partije (čiji poslanik je dio Zelene frakcije u EP-u) posjetite sljedeći link.

Read More

Evo kako se može manipulisati ljudima

Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.

1. Preusmjeravanje pažnje

Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.

2. Stvaranje problema

Ovaj metod se naziva i “problem-reagovanje-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagovao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

3. Postupnost promjena

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, ona se uvodi postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.

4. Odlaganje

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je da se one najavljuju mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Sem toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvatanje.

5. Upotreba “dječijeg” jezika

Kada se odraslima obraćte kao kad se govori djeci, postižu se dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

6. Buđenje emocija

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili isprovocirati određena ponašanja.

7). Neznanje

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

8. Veličanje gluposti

Javnost treba podsticati u prihvatanju prosječnosti. Potrebno je ubijediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

9. Stvaranje osjećaja krivice

Treba ubijediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, zbog oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.

10. Zlupotreba znanja

Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji znanje posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.

Read More

Građani Crne Gore sve češće izjavljuju kako ih naša politička scena ne zanima, jer je postala gotovo dosadna i bez istinske borbe za ostvarenjem promjena i novih ideja. S obzirom da želimo u Crnoj Gori promovisati zelenu ideologiju, pretražujući postojeće sajtove i projekte na ovu temu, naišli smo na vrlo interesantan tekst “Zelena boja za drugačiju Crnu Goru”, objavljenog prije par mjeseci na portalu OpenMontenegro.eu Tekst je napisao autor N. Tepavčević, a govori o trendovima na evropskoj političkoj sceni kao i što bi građani Crne Gore i naše političke elite trebale da nauče iz svega toga. Evo nekih interesantnih odlomaka iz tog teksta koji nam se učinio prikladnim za ovu priliku :

Budući da je proces približavanja Crne Gore institucionalnim strukturama Evropske Unije (EU) uhvatio maha, te se ushićeno očekuje početak pregovora o punopravnom članstvu, pozicioniranje društvenih, ekonomskih i političkih aktera naše države mora se kontekstualizovati u širu evropsku priču. Evropski duh se ne kupuje u podgoričkom “Delta City”, niti nam ga političari približavaju iritirajućim sučeljavanjima istorijskih tereta prožetih nacionalnim, vjerskim i jezičkim tonovima. Duhove prošlosti, za našu dobrobit, moramo ostaviti iza sebe i konačno krenuti hrabrijim koracima u inovativnije osmišljavanje crnogorske političke scene, usmjeravajući je time ka briselskoj destinaciji. Iz tog razloga interesantno je sagledati skorašnja kretanja na političkoj pozornici EU koja su ostavila potencijalno permanentne zelene tragove, u koje mnogi polažu nadu za promjenama.

Na nedavno održanim kantonalnim izborima u Francuskoj, zelena politička formacija, Evropa-Ekologija, zabilježila je još jednu simboličnu pobjedu, nagovještavajući sve veću ulogu u Petoj Republici. Naime, u odnosu na rezultat iz 2004.godine kada su Ekolozi imali 14 izabranih predstavnika, martovski izbori su više nego udvostručili broj kantonalnih poslanika kojih je ovog puta izglasano ukupno 33. Fenomen “zelenizacije” ovim je samo nastavio proces usidrenja u širu političku luku Evrope, nagovješten na posljednjim izborima za Evropski Parlament (EP) kada su na nivou Francuske osvojili oko 16% glasova, odnosno obezbijedili jednak broj mjesta u Strazburu kao i njihove kolege Socijalisti.

Ovakav uspon zelenih snaga u francuskom heksagonu praćen je jednako zavidnim trijumfom Zelenih u Njemačkoj gdje su istovremeno prouzrokovali silovit politički seizam u nekadašnjim bastionima Demohrišćana – u federativnoj jedinici Baden-Württemberg, njihov udio u glasačkom kolaču je porastao sa 11% na 24% u poređenju sa 2006.godinom, dok su svoje prisustvo u oblasti Rhineland-Palatinate utrostručili osvojivši 15% glasova. Trenutno u EP, koalicija Zelenih i Evropske slobodne alijanse ima 55 predstavnika što je do sada njihovo rekordno prisustvo u najbrojnijem transnacionalnom parlamentarnom tijelu na svijetu.

Čemu ovaj svojevrsni manifest za Evropa-Ekologiju u kontekstu reanimacije crnogorske društveno-političke scene? Iako je pitanje zaštite životne sredine u Crnoj Gori itekako važno i zahtijeva ozbiljnu analizu problema u toj oblasti, pogrešno bi bilo tumačiti idejnu platformu i politički angažman Zelenih iz isključivo ekološke perspektive. Naprotiv, za razumijevanje eko opcije i njene uloge u političkom životu Evrope, neophodno je razmotriti njene karakteristike kroz multidimenzionalnu prizmu koja ukazuje na svestranost ovog pokreta i njegovo široko poimanje termina “ekologija”.

Naime, kao dio sve uticajnije političke grupacije u EU, Evropa-Ekologija svoje djelovanje zasniva na održivom razvoju čovječanstva na bazi poštovanja ljudskih prava svih građana bez obzira na njihove osobenosti, uz svijest o nemogućnosti kontinuiranog napretka bez devastacije planete Zemlje kao zajedničkog doma za više od 6 milijardi ljudi. Evropski Ekolozi se bore za sociopolitički i ekonomsko-ekološki čistiju životnu sredinu, vodeći time bitku protiv kriminala, nepotizma, korupcije, diskriminacije, neoliberalnog ludila privatnih tajkuna naduvanih džepova, zagađenja prirode i drugih toksina savremenog doba. Socijalna pravda, savjesna i efikasna upotreba prirodnih resursa, te solidarnost među ljudima, potporni su zid političkog angažmana EU Ekologa.

Iako možda naivna i idealima podstaknuta, ideja o pouci koju Crna Gora može izvući od evropskih Zelenih je itekako relevantna. Nakon dvadeset godina od proglašenja ekološke države, i pet godina konsolidacije nezavisnosti, sramotno je i razočaravajuće da u Crnoj Gori ne postoji politička snaga s eko predznakom.

Autor teksta takođe govori i o mogućim pozitivnim efektima koje bi donijelo osnivanje jedne eko političke opcije, ali s obzirom na stanje u Crnoj Gori i svijest građana, mišljenja smo da je takvo viđenje više nego optimistično. Crnoj Gori trenutno nije potrebna nijedna nova politička partija, koliko god ona bila nova, čista i iskrena. Jednostavno, bila bi osuđena na veliki poraz jer građani još uvijek nijesu spremni za preuzimanje odgovornosti i trnovit put koji nas svakako čeka u procesu opšteg usklađivanja sa evropskim pravilima igre. Isto tako, zelena ideologija nema čvrstih osnova, jer je većina ljudi u Crnoj Gori vezuje za ekologiju, odnosno zaštitu prirode. Ideje solidarnosti i socijalne pravde, jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi, borba protiv korupcije, kriminala i negativnih efekata kapitalizma, zaista su dosadni za crnogorsku političku scenu. Ipak je mnogo važniji haos oko naziva (četvoroimenog?) jednog te istog predmeta u školi.

Read More

KIL, Zeleni su ovog vikenda održali kongres na kojem su iznijeli zahtjev da se najbogatiji sloj društva u Njemačkoj više uključi u savladavanje finansijske krize.

”Frankfurter algemajne cajtung” piše da je jedan od zahtjeva koji su delegati na kongresu u Kilu juče zvanično postavili bio da se stopa poreza za one sa visokim platama poveća na 49 odsto, kao i da se bogataši odreknu dijela svog imetka.

Osim toga, dogovoreno je da se dugoročno radi na traženju većine sa ciljem da se sprovede reforma poreskog sistema kako bi se porez za bogate izmijenio u skladu sa Ustavom, prenosi ”Dojče vele”.

”Ta mjera bi se odnosila samo na najbogatije Nijemce, one koji imaju milion evra i više, i bila bi vremenski ograničena. Novac koji bi se tako, tokom više godina slio u državnu kasu, a procjenjuje se da bi to moglo da bude ukupno 100 milijardi evra, trebalo bi da se iskoristi isključivo za smanjivanje dugova nastalih zbog spasavanja banaka i paketa mjera za podstrek konjukture. Zahtjev da se poreska stopa za one koji zarađuju više od 80.000 evra poveća na 49 odsto prošao je uprkos tome što su mladi zeleni tražili da ta stopa bude čak 53 odsto”, piše list

List “Šlezvig Holštajn am zontag” piše da ovaj zahtjev Zelenih da se bogati oporezuju ”zvuči nekako drugačije nego sličan zahtev socijaldemokrata, jer kada ovi drugi to pomenu, odmah se pomisli na klasnu borbu”.

List ”Veclauer noje cajtung” piše da Zeleni žele da se profilišu kao evropska partija, i to ne samo proklamativno već konkretnim zahtjevima.

izvor: capital.ba

Read More

Razmišljamo o životu i promjenama koje slijede. Za ovu priliku pripremili smo vam par veoma interesantnih izvoda iz magazina AdBusters, koji će vam sigurno pomoći da zamislite situaciju u kojoj se nalazimo.

“Približavamo se najvećem diskontinuitetu u našoj povijesti”, zapisao je Ian Morris u jednoj od najprodornijih knjiga objavljenih nedavno. U knjizi “Zašto zapad vlada – za sada: Istorisjke crtice i što one otkrivaju o budućnosti, Morris tvrdi da će nadmetanje Istoka i Zapada biti prekinuto moćnim silama koje su skoro postale važne u svijetu. Istorijski, carstva su uništavana onim što Morris naziva “pet jahača apokalipse”: klimatske promjene, migracije, glad, epidemije i nefunkcionalnost države. Ali sada, “imperije” i istoka i zapada se zajednički suočavaju sa novim globalnim problemima kao što su širenje nuklearnog naoružanja, porast stanovništva, globalne epidemije i klimatske promjene.

Nestanak pčela – idemo li ka samo-uništenju?

Uzmimamo med iz njihovih košnica a onepokušavaju da ih odbrane svojim životima. Znali smo i da bacamo kamenje na njihove domove bez posebnog razloga, a one su znale da nas ponekad ubodu sa malim provokacijama. Pa ipak, uspjeli smo da živimo jedni pored drugih cijeli milenijum. A pčele, osim što omogućavaju da naše tegle meda budu pune, odrađuju neophodni posao u prirodi, omogućavajući oprašivanje cvijeća, voća, oraha…

Međutim, od skora je veza sa našim malim žutim prijateljima pogoršana. Već četvrta godina za redom, više od trećine pčelinjih kolonija nije uspjelo da preživi zimu, a američki naučnici su pronašli 121 vrstu različitih pesticida u uzorcima polena i voska. Kad bi njihovi mali pčelinji mozgovi mogli da shvate što smo im uradili, pčele bi imale pravo da objave totalni rat, napadajući nas kao hičkokove ptice.   Roy Haneliff

Post-suši svijet.

Mi smo možda posljednja generacija koja može jesti divlji suši. Izvještaj programa za okolinu Ujedinjenih Nacija objavljen maja 2010., navodi da je 30 posto zaliha ribe nestalo, a upozorava da ukoliko ne promijenimo sadašnji način i količinu ribolova, kroz 40 godina bismo mogli ostati bez jestive ribe. Paul Greenberg, autor knjige Four Fish: budućnost posljednje hrane iz divljine, piše da se na globalnom nivou ulovi i pojede 170 milijardi funti divlje ribe godišnje, iznos koji je jednak težini čitave ljudske populacije u Kini. Greenberg napominje da bi nam trebalo 4 ili 5 okeana da podmirimo potrebe svjetske populacije od 7 milijardi.

Ako vam kontrolisano uništavanje zaliha divlje ribe od strane ljudi djeluje šokantno, to bi izgledalo još gore prethodnim generacijama. Divlja riba, da citiramo Greenberga, djelovala je kao “usjev posijan od strane mora, koji se magično razvija sam od sebe svake godine. Kao njiva koja nikada nije zahtijevala obrađivanje.” Za naše pretke, sama ideja da bi mi ljudi mogli ribariti u okeanima do tačke kolapsa, djelovala bi besmisleno i apsurdno. Njima su trebali mjeseci, čak i godine, da bi ih uopšte prepolovili. Okeani su bili istinska definicija za ogromno prostranstvo. Ali, ako jedna bluefin tuna može dostići cijenu od 10.000 dolara, sile tržišta postaju smrtonosna struja protiv koje se najizvrsnija bića iz naših okeana moraju boriti.

Možemo li nekako preokrenuti pomenuta strujanja ..? Ili je već prekasno?    Kenji Aoki, Adbusters 94.

Razmišljajmo o okolini. O društvenoj sredini i odnosu prema svemu što nas okružuje. Koliko je samo ravnodušnih? Onih koje je briga za sve što se dešava oko njih. Briga ih je i za ljude, a još manje za prirodu.

Evo malog izvoda koji govori o tome:

Sudeći prema Cathy McMahon, kliničkoj psihološkinji, koja objavljuje priče o ekološkim traumama na njenom Peak Oil Blues web sajtu, živimo u ludoj kulturi, i umjesto što marginalizujemo povike za reformama, treba da “normalizujemo bol”. Ona naglašava da su protesti i briga u stvari zdrava reakcija na gubitak, tugu i bol koju osjećamo. McMahon smatra da psiholozi isrtažuju pogrešne ljude, one koji su traumatizovani ratom, nasiljem i ekološkim uništavanjem. Ona vjeruje da bismo trebali promijeniti fokus psihološkog interesovanja i proučavati upravo one ljude koji ne pate od nijednog ovih simpotma, takozvane “normalne” osobe, koji nijesu dozvolile da im ova stravična iskustva koja se dešavaju oko nas utiču na njihove dnevne živote. Koja vrsta pojedinca ne osjeća ništa povodom svih stvari koje nas okružuju?

Oni koji ne mogu i ne osjećaju nikakve gubitke ili oni što ne znaju zašto piju i drogiraju se, e to je prava tragedija koju treba istraživati.

Read More